Zemaljski muzej Bosne i Hercegovina
Dobro došli u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, najstariju naučnu i kulturnu instituciju ove zemlje. Osnovan je za vrijeme austrougarske uprave, 1888. godine, kada se javila potreba da se istraži i očuva bogato naslijeđe ovoga područja. Muzejski kompleks, rađen po projektu priznatog češkog arhitekte Karela Paříka, dovršen je 1913. godine, a karakteriziraju ga četiri različita objekta povezana terasama u čijem središtu je prelijepi botanički vrt. Zemaljski muzej posjeduje 3.000.000 predmeta koji su muzeološki obrađeni, sistematizirani i pohranjeni u zbirkama arheološkog, etnografskog i prirodoslovnog odjeljenja. Iako nisu svi izloženi, oni zajednički učestvuju u kreiranju živopisne tapiserije u koju je utkana raznolikost bosanskohercegovačkog naslijeđa. Nažalost, tokom devedesetih godina Zemaljski muzej našao se na prvim linijama opsade Sarajeva kada je izdržao pogotke više od 500 granata i manjih projektila. Uslijed ratnog haosa, opasnosti i destrukcije, njegovo osoblje uložilo je velike napore da se sačuvaju muzejske zbirke. Tokom rata i nakon njegovog završetka, muzej je dobio podršku i pomoć od raznih međunarodnih organizacija i stranih vlada kako za preventivnu zaštitu muzejskih zbirki tako i za obnovu. Međutim neka od oštećenja – posebno na istočnom krilu ulaznog objekta – decenijama nisu sanirana. Zahvaljujući grantu Ambasadorovog fonda za očuvanje kulturne baštine Američke ambasade, kao i drugim donatorima, on je ponovo otvoren za javnost kada je muzej predstavio novu stalnu postavku prahistorijske zbirke. Na ovom virtuelnom obilasku, dobit ćete uvid u nedavno obnovljeni objekat i upoznati se sa naporima i izazovima muzeja da očuva svoju zbirku kroz priče o njegovim najreprezentativnijim artefaktima. U tome će nam sa svojim znanjima i iskustvima pomoći: zamjenica direktora Zemaljskog muzeja Ana Marić, arheolog Adnan Kaljanac, historičarka umjetnosti Andrea Baotić-Rustanbegović i muzejska konzervatorica Lejla Bajramović.
Stop 1. Odsjek za prahistoriju
Odsjek za prahistoriju Odjeljenja za arheologiju ima poseban značaj za muzej. Sa svojim nedavno obnovljenim enterijerom i restauriranim zidnim i stropnim oslikom, on predstavlja najreprezentativniji dio muzeja u arhitektonskom i u umjetničkom smislu. Njegova nova stalna postavka “Bosna i Hercegovina u prahistorijsko doba” zvanično je predstavljena 2021. godine, nakon što je, uslijed ratnih dešavanja i oštećenja na objektu, tri decenije provela iza zatvorenih vrata. Sa 3.000 najreprezentativnijih i pažljivo odabranih artefakata, uključujući i drveni čamac – jedan od rijetko sačuvanih – ona predstavlja najveću izložbu na Odjeljenju za arheologiju. Izloženi predmeti koji datiraju iz paleolita, neolita, eneolita, brončanog i željeznog doba pokazuju bogato kulturno-historijsko naslijeđe cjelokupne Bosne i Hercegovine.
Ana Marić
Mi na Odjeljenju za arheologiju, odnosno na Odsjeku za prethistoriju imamo inventarisano preko 60 hiljada inventarnih jedinica. Međutim stvarna cifra predmeta je barem tri puta veća s obzirom da evo recimo određeni lokaliteti nisu uopšte inventarisani.
Andrea Baotić-Rustanbegović
Prethistorijski paviljon dio je arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. I ono što je važno za naglasiti je da je on namjenski pravljen upravo za kolekciju, odnosno artefakte koji su pronađeni, a vezuju se dakle za prethistorijski period. Zemaljski muzej u BiH jeste poznat po tome kao jedna od rijetkih, naučnih ustanova, odnosno muzejskih ustanova koje su namjenski građene na jugoistočnom prostoru Europe i ono što je jako važno za naglasiti je da je taj paviljonski sistem gradnje predviđen bio upravo stoga što se računalo na to da će se kolekcije širiti, tako da je taj paviljonski sistem predviđao i širenje samoga muzeja. Druga jako važna stavka je da svaki od paviljona je oblikovan ne samo zahvaljujući arhitektu koji je bio angažovan na tom poslu, dakle Karelu Paříku, nego i zahvaljujući kustosima svakog od pojedinačnih odjeljenja. Tako da je, kako već rekoh, namjenski građen paviljon za kolekciju koja je ovdje već sada smještena.
Stop 2. Prahistorijsko otkriće
Kada uđete u Odsjek za prahistoriju, prva stvar koja će vam privući pažnju je 12 metara dug čamac koji visi sa stropa kao da lebdi iznad središnjeg dijela prizemlja Ovo drveno plovilo ima zanimljivu historiju koja počinje 1904. godine kada je otkriven na arheološkom lokalitetu Donja Dolina u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Tokom iskopavanja, pronađen je u dva odvojena dijela u blatu rijeke Save. Ovi fragmenti su pažljivo transportovani u Sarajevo u dva navrata. Prvobitno izložen u prizemlju, ovaj impozantni čamac sada je podignut na lokaciju s koje se posjetiocima omogućava jasniji uvid u njegovu veličinu i karakteristike. Dužina, oblik i plitka konstrukcija sugerišu da je izrađen za specifičnu svrhu: transportovanje dobara koja su se trgovala s obližnjim naseljima duž rijeke Save. Također, čini se da je bio povezan s plovilom koji su trgovci koristili za navigaciju ovim vodama.
Adnan Kaljanac
Otkriven je u vrijeme Austro-Ugarske Voditelj istraživanja u Donjoj Dolini na lokalitetu, gdje je čamac i pronađen, je zvanično bio Ćiro Truhelka. Međutim, naravno tu je učestvovalo i ostalo osoblje Zemaljskog muzeja, prvenstveno Vejsil Čurćić. Tu je jedan zanimljiv detalj, kada su uspjeli da ga podignu iz zemlje, Vejsil navodi u svojim memoarima da su koristili iste takve čamce. I opisuje kako su mještani Donje Doline ustvari, u periodu Austro-Ugarske kada je čamac iskopavan, koristili gotovo identična plovila po Savi. I uzeli su dva takva čamca i uspjeli da ga podignu zahvaljujući upravo tom vodostaju protiv kojeg su se borili, da ga podignu da on samo ispluta i dođe do ovih modernih čamaca, u to vrijeme modernih čamaca i zatim su njima krenuli niz Savu.
Andrea Baotić-Rustanbegović
Prilikom projektovanja ovog paviljona Karel Pařík morao je uzeti u obzir da je pronađen čamac iz Donje Doline koji je preko 12 m dugačak tako da se on uzeo u obzir isto tako kao jedan od važnijih artefakata prilikom oblikovanja.
Stop 3. Konzervacija čamca
Dok su radnici transportovali čamac u Zemaljski muzej, pokušali su ga konzervirati metodama koje su se upotrebljavale u to vrijeme. Tretirali su ga karbolineumom, konzervansom koji se koristi da zaštiti drvo od propadanja i štetočina. Fragmente su ponovo pažljivo sastavljali, a spojeve precizno zapečatili kako bi se osigurala stabilnost. U pripremama za novu stalnu postavku, konzervacija i restauracija čamca iz Donje Doline bila je zahtjevan projekat za muzejske konzervatore. Kako bi se osiguralo da je adekvatno konzerviran i pripremljen za postavku, organizirane su i radionice sa stručnjacima Visokog instituta za konzervaciju i restauraciju u Rimu koji su sarađivali sa muzejskim uposlenicima.
Lejla Bajramović
Čamac je, ovako naizgled, kada se gleda u vitrini, izgledao dosta dobro i on jeste bio u poprilično dobrom stanju. Međutim, pošto su kustosi imali plan da ga izlože na drugačiji način nego što je to bilo u toj vitrini dole na prvom spratu izložbe bilo je potrebno dakle, skloniti vitrinu. Kada smo to uradili, kada smo otvorili vitrinu, ustanovili smo da se jako, jako osjeti na materijal kojim je konzerviran. što je ustvari derivat nafte. Znači, unutra sve oko čamca se osjetilo na naftu.
Stop 4. Stropno i zidno slikarstvo
Jeste li primijetili bogatu stropnu i zidnu dekoraciju? Ovi pažljivo izrađeni motivi – koji ukrašavaju unutrašnji prostor iznad stubova i između lukova – naglašavaju ne samo vještinu i posvećenost slikara već i harmoničan sklad između arhitekture i oslikanih dijelova enterijera. Sukladno historicizmu – koji je bio popularan u 19. stoljeću – ovi slikarski ukrasi odražavaju ne samo arhitektonski stil zdanja već i namjenu te sadržinu izložbenog prostora. Motivi dekorativnog slikarstva obično su uokvireni unutar geometrijskih okvira i centralnih rozeta, što doprinosi ukupnoj eleganciji djela. Koristeći tehnike koje imitiraju mramor i uključuju složene cvjetne motive, ova umjetnička djela nisu samo vizualno privlačna, već pobuđuju znatiželju pri posmatranju igre boja i formi. Istovremeno, ona služe i kao podsjetnik na prolaznost vremena i krhkost kulturnog naslijeđa. Zajedno, oslikani motivi stvaraju dijalog između prošlosti i sadašnjosti, pozivajući nas da cijenimo ne samo ljepotu umjetnosti već i priče i živote koji stoje iza nje.
Andrea Baotić-Rustanbegović
Dekorativni oslik u Prethistorijskom odjeljenju je tipičan primjer historicističkog načina oslikavanja. Inače historicizam koji je krajem 19. stoljeća doživio zamah u europskom kontekstu u Bosnu i Hercegovinu je prodro sa austrougarskom upravom. Važno je naglasiti da on predstavlja ne jedan stil, nego nekoliko paralelnih tokova. Dakle osnovna karakteristika historicizma je zapravo ugledanje na velika djela prethodnih epoha, počev od antike preko renesanse, baroka odnosno romanike i gotike. I važna isto karakteristika historicizma odnosno historicističkog načina oslikavanja građevina je upravo težnja ka stvaranju tzv Gesamtkunstwerka odnosno cjelovitog, harmoničnog djela. Dakle, i arhitektura i slikarstvo i primijenjene umjetnosti trebaju doprinijeti jednom harmoničnom, skladnom odnosu kod građevine. U ovom slučaju, ovdje je sasvim dobro ostvarena ta sinteza, odnosno oslik koji je napravljen po uzoru na groteskno slikarstvo, odnosno pompejansko slikarstvo za cilj zapravo ima s jedne strane ukazati na arheologiju – odnosno istraživanje kao takvo, a s druge strane groteske koje inače sa sobom zapravo u formalnom smislu simboliziraju tu jednu povezanost između kontinuiteta odnosno diskontinuiteta odnosno ambivalentnosti. Dakle za prethistorijski paviljon – kažem u sadržajnom smislu, dobro govore o njegovoj namjeni.
Stop 5. Glasinačka kultna kolica
U središtu zamračenog i tajanstvenog prostora u uglu prvog sprata nalazi se mala staklena vitrina koja izgleda kao da lebdi. Kako joj se približavamo, pomoću nekoliko blago prigušenih svjetala, razaznaje nam se predmet – Kolica iz Glasinca. Otkrivena su sasvim slučajno, 1880. godine, kada još nije bilo informacija o prahistoriji Bosne i Hercegovine. Pronalazak glasinačkih kolica bio je značajno otkriće jer je u velikoj mjeri odredio razvoj arheologije, kao i osnivanje današnjeg Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Kako je Bosna i Hercegovina u to vrijeme bila pod austrougarskom upravom, te nije imala muzejsku ustanovu, sve što je uz kolica pronađeno, završilo je u Beču i nikada se nije vratilo u svoju domovinu. Ova kolica predstavljaju remek-djelo prahistorijske kulture obrade metala, kako u Bosni i Hercegovini, tako i izvan granica Balkanskog poluostrva. Iako su ona nesumnjivo od izuzetne važnosti za historiju Bosne i Hercegovine, prilikom posmatranja teško se može primijetiti da su kolica, koja su izložena u ovom posebno kreiranom i izdvojenom prostoru, zapravo replika. Originalna kolica nalaze se u Austriji, izložena u Prirodoslovnom muzeju u Beču, dok je ovu repliku direktoru Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 2016. godine svečano uručio generalni direktor Muzeja u Beču.
Ana Marić
Ono još što je ustvari, što bih mogla izdvojiti kao nešto što povezuje sa svim ostalim su svakako Glasinačka kolica, s kojima je na neki način sve počelo i sve završilo. I mi smo ih uzeli kao lajtmotiv izložbe, ustvari izložba započinje s originalnom arhivskom crno-bijelom fotografijom kolica i završava s replikom kolica upravo ovdje.
Adnan Kaljanac
Austro-Ugarska je pokrenula kampanju kojom je krenula da gradi put prema Istočnoj Bosni, i tu je radio poručnik Lexa. Tokom izgradnje naišli su na tumul, navodno tokom izgradnje, mi nemamo pouzdane informacije. Ne bi bilo neobično očekivati čak i da su oni vidjeli njega tu u blizini pa da su ga namjenski iskopali, što je bio običaj austrougarskih oficira. I tu su pronađena Glasinačka kolica. Već 1880. su ona publikovana u Beču od strane Hochstettera, koji je poznato ime iz geologije u Austro-Ugarskoj, antropologije, etnologije... Bavio se svim i svačim, istraživao je u Rusiji, Turskoj i tako dalje. Publikacija Glasinačkih kolica je ustvari ono što je dovelo Bosnu i Hercegovinu na svjetsku pozornicu arheologije, postala je “El Dorado”. Od tog trenutka svi počinju da se zanimaju za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, prvenstveno, sa određenim ciljem, koji ja mogu povezati sa onim što je rekao (Ljudevit) Taloczy 1894. Zamolio je sve na Kongresu, upravo u Zemaljskom muzeju, zamolio je sve znanstvenike da im pomognu znanstveno okupirati Bosnu i Hercegovinu. Cilj Austro-Ugarske je bio da prikaže svoje uspjehe ovdje, na ovom prostoru, da prikažu kako su donijeli svjetlo Zapada, zapadnu civilizaciju i sve ostalo, i arheologija je tu dobila svoju značajnu ulogu. Moje lično mišljenje je da je to sociološko pitanje kako mi kao kolektiv i kao struka prihvatamo repliku. Ja znam da je kod nas bilo neko sveopće slavlje “vraćaju nam se Glasinačka kolica”. Koliko ja znam, još se nisu vratila. Vratila se replika, a replika može biti i više, sad zavisi koji serijski broj imaju. A Glasinačka kolica su jedna i mišljenja sam da bi ona trebala biti upravo ovdje.
Stop 6. Čuvar kulturnog naslijeđa i identiteta
Hvala vam što ste se pridružili ovom putovanju kroz Odsjek za prahistoriju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Od drvenog čamca iz Donje Doline do izložaka koji sežu stoljećima unazad, svaki predmet odražava održivost, kreativnost i raznoliko kulturno bogatstvo naroda sa ovog područja. Očuvanje našeg kulturnog naslijeđa nije samo odgovornost; to je vitalna povezanost s našom prošlošću koja informira našu sadašnjost i inspiriše našu budućnost. Posvećeni tim stručnjaka, kustosa, konzervatora i ostalog muzejskog osoblja, neumorno radi na njegovom čuvanju, zaštiti i izlaganju, osiguravajući budućim generacijama uvid u bogatu historiju Bosne i Hercegovine. Njihova posvećenost, posebno u suočavanju s izazovima vremena, naglašava važnost očuvanja našeg zajedničkog naslijeđa. Pozivamo vas da se vratite i dublje uronite u našu prošlost, dok ostajemo posvećeni osvjetljavanju narativa koji nas sve povezuju.
Ana Marić
Koliko je bitno da se mi upoznamo s činjenicom kako je to čovjek živio na tlu današnje Bosne i Hercegovine, počevši od najstarijeg perioda, paleolitika, kada su pronađeni prvi tragovi, kad su potvrđeni prvi tragovi, pa sve do kraja srednjeg vijeka. Mislim da je to jedini način da se upoznamo sami sa sobom. Međutim, ono što je zanimljivo ustvari, što nas vodi na kraj ili možda čak neki novi početak jeste pitanje samih kolica koja i dalje nisu kod nas, dakle kolica se i dalje nalaze u Beču.
Adnan Kaljanac
Zemaljski muzej je temelj i za historiografiju i za arheologiju. Tokom studija historije i tokom svog kasnijeg studiranja, i literatura, čak evo i 'Glasnici Zemaljskog muzeja', koji su u početku meni kao nekom srednjoškolcu izgledali odbojni, oni su kasnije postali temelj. Bez tih radova, bez istraživanja koja su radili naši prethodnici nemamo mogućnost baviti se pitanjem porijekla podataka našeg znanja i kako na temelju toga praviti neke nove interpretacije, nešto novo znati ako ne znamo ni ono što je rađeno prije nas. Tako da Zemaljski muzej je i materijalno i bibliotečki... Mislim da je temelj i treba biti temelj i dan danas studentima.
Andrea Baotić-Rustanbegović
Zemaljski muzej kao ustanova koja je osnovana krajem 19. stoljeća, a samo zdanje je znamo nastalo u prvoj deceniji 20. stoljeća, zapravo baštini prirodno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine koje ima hiljadugodišnju prošlost. To je njegova osnovna vrijednost i ono što svakom pojedincu, bez obzira da li se radi o pojedincu iz lokalne zajednice ili nekom strancu, omogućava uvid u to kako su ljudi ovdje živjeli hiljadama godina, omogućava pogled na to kako je slojevita kultura u Bosni i Hercegovini i koliko je ustvari kompleksna i dinamična bila, uz, naravno, činjenicu da posjedujemo isto tako i bogato prirodno naslijeđe.